Krapinski pračovjek, Latinski Homo sapiens neanderthalensis , otkriven je davne 1899. godine kada su započela geološka i pleontološka istraživanja na Hušnjakovom Brdu u Krapini. Iskapanja su trajala 6 godina pod nadzorom profesora Dragutina Gorjanović-Krambergera, poznatog HRVATSKOG geologa, paleontologa i paleoantropologa. Njegova djela dala su značajan doprinos europskoj i svjetskoj znanosti o fosilnom čovjeku. Polušpilja u Krapini ubrzo se uvrstila u znanstvene lokalitete svijeta Kao bogato fosilno nalazište na kojem je prikupljena najbrojnija i najbogatija zbirka neandertalskog čovjeka.
U pješčanim naslagama špilje nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, koje pripadaju fosilnim ostacima više desetaka individua različitog spola i životne dobi od 2 do 40 godina. Nađeni su i brojni fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i mnogih drugih životinja. Više od tisuću pronađenih komada kamenog oruđa iz razdoblja paleolitika, odnosno starijeg kamenog doba, svjedoči o materijalnoj kulturi krapinskog pračovjeka. Starost ovog bogatog lokaliteta odgovara vremenu prije 130.000 godina.
Sporazumijevali su se nekom vrstom jezika, bili su sposobni izrađivati od kamena sofisticirana oruđa i oružja, znali su ložiti vatru da bi pekli i kuhali mesnu i biljnu hranu, brinuli su se o bolesnim članovima svoje skupine, a kako su mrtve pokapali uz ceremonijalno polaganje cvijeća, oružja i hrane smatra se da su kod njih postojale naznake religioznosti u smislu vjerovanja u zagrobni život.